Pročitajte ruske narodne priče "udovica i đavo"

Bio jednom jedan čovjek, on je imao ženu krasavitsa- teško da je bilo prijatno jedni od drugih i živjeli u harmoniji i skladu. Ni manje ni više vremena prošlo, moj muž umro. On je sahranjen njegovog lošeg udovica, i počeo da razmišlja, plakati, tugovati. Tri dana, tri noći besperech suze oblivalas- na četvrti dan, u ponoć, đavo dođe do nje u obliku njenog muža. Ona se radovali, zagrlila ga je i pita:

- Kako ste došli?

- Da, čujem - kaže - da ste siromašni, za mene gorko plače, žao mi je što je tražio da ide i doći.

On je legao s njom spat- i ujutro, samo pijetao, nestao kao dim. Đavo šetnje s njom prošlog mjeseca, a ona drugoy- nikome o tome ne utiče, a ona je još toliko više vremena da se osuši, kao svijeća u vatri topi!

U isto vrijeme je u pitanju udovica majka stara žena koja joj je postala pitati:

- Zašto si, kćeri moja, tako mršav?

- Radost, majko!

- Iz onoga što radost?

- Meni pokojni suprug šetnje noću.

- Oh, idiote! Ono što je muž - je nečist!

Kćerka ne vjeruje.

- Pa, slušaj, ja ću vam reći kako će doći do vas da posjetite i sjediti za stolom, baci ga namjerno žlicom, i kako da se podigne postaju - gledaj noge.

Materi- slušao udovici prve noći je došao da joj nečisto pala ispod stola kašiku, dopuzao da se, pogledala ga u nogu - i vidio da je imao rep. Sutradan je otrčao do svoje majke.

- Pa, moja kćerka? Istina je moja?

- Međutim, moja majka! Šta da radim, nesretan?

- Idemo na sveštenika.

Hajde, reci to kao da je bio- pop počeo grdi udovica, tri tjedna kaznio - jedva ostavite je zlo demona!

Udio u društvenim mrežama:

Povezani