Pročitajte ruske narodne priče "od strašne priče: vojnika i upokoynik"

Vojnici tražili da idu na odlazak kući - svete ikone da se mole, da obožava svoje roditelje. Dolazi usput, i to samo na suncu dugo selo, u mraku terenu. Moramo ići pored kladbischa-čujemo - neko ga juri:

- Stop! - viče. - Ne ostavljajte!

Osvrnuo se, a zatim upokoynik staze, zubi skripit- vojnici krenuli dalje od njega u svim njegovim revnosti, video kapela - i ravno u njega. U tom kapela je nema, samo na stolu s druge upokoynik, a pred njim palili svijeće. Vojnici sklupčana u kutu, sjedi više mrtav nego živ: nešto neće!

Odjednom, odmarališta i uspon do kapele prvog upokoynik da je vojnik gnal- i one koja je bila na stolu, ustao i rekao mu:

- Zašto objavljivanja?

- Ja sam vojnik syudy vozio, tako da želim da jedem.

- Pa, brate, to je do mene, pribeg- sam ga i jedi!

- Ne, ne!

- Ne, ne!

I borimo se, prašina bi letit- dugo su se borili, ali petlovi plakala upokoynika ovdje, kako je pao na pod mrtav, a vojnici su tiho otišao kući.

- Slava ti, Gospode, pobjegao iz vještice!

Udio u društvenim mrežama:

Povezani